среда, 29. децембар 2021.


 Bila je centar moje pažnje,

deo moga sveta.
LUTKA OD PORCELANA

Gledao sam je,
dugo...
Tu čudnu
zamišljenu lutku,
sjajnu,
Kao da je od porcelana,
Jutros izglancanu,
nalickanu,
mirisnu,
A tako tihu, nemu,
nestvarnu...

Za stolom,
pored prozora,
polu praznog kafea,
Pogledom je skidala
nevinost oblaka,
A ja zamišljao njene misli,
ko je sunce u njenim očima,
koga je tako dugo čekala,
ko je vredan tih snova...
Te lutke od porcelana...

Uh,
zna li ona šta mi radi,
kakvu pobunu između
očiju i srca pravi,
Zna li da se poigrava
sudbinama
slučajnih prolaznika,
nečijim mislima...
Da stvara sećanja,
zamišljenost do oblaka,
i da čitav svet bi joj
mogao biti pod nogama,
A tako je krhka, lomljiva,
kao lutka od porcelana...

I gledao sam je,
dugo,
Kako je dan mazi,
klizi preko nje,
U anđela pretvara,
na stolici od kafea,
I kako na trepavicama
zadržava noć,
Puštajući mesec
da je dodiruje...

A noć je već pala,
kafa se odavno ohladila,
cigareta poslednja izgorela,
gosti su polako nestajali,
konobari stolice podizali,
A lutka od porcelana
nije se ni makla.
Samo pogledom
zvezde golicala,
Zamišljena,
tražeći put između zvezda...

U mojoj mašti
ona je već postojala,
Ista takva,
U snovima sam
je već sanjao,
Baš nju,
A bila je na samo
par koraka od mene,
Tako lepa
i glatka,
lutka od porcelana...

Ni jednom se nije okrenula,
ništa nije rekla,
Bila je centar moje pažnje,
deo moga sveta.
A ja je nisam
ispuštao iz vida,
Dozvolila mi je
da je milujem,
pogledima...

Lutku od porcelana...

...gorki...


 LET OČAJNIKA


Sam sebi
Ponekad nedostajem
Pa me nema danima
I pijančim
Dok se ne opustošim,

U sebi
Sve svoje ladje potopim
Vetrove zaustavim
Da ne duvaju
Kroz ova jedra pocepana

Kroz ove grudi balkanske...

Tek toliko nedostajes
Da svet
Prazan postane
Akvareli sa mojih slika
Od tuge potamne

A dala bih,deo zivota
Da gnezdo
U grudima ti svijem
Melemom rane zacelim
Da ljubim gde boli
Suncem da te ogrnem
U stopu pratim
Do beskraja volim...

Znam...

Volela bi da ne boli
Pijancenje moje,
Kroz snove
Zelje rasute

A čini mi se
Da su ruke moje
Nekako predugačke
Za ova krila lastavice
Da te pod njima sakrijem
Svijem...da niko ne vidi...

Zato letim sam,jer

Plavo nebo je moj krov
Pokrov od slobode,
Pokrov od istine...

Zato letim za tobom,jer

Plavo nebo je dom moj
Pokrov od tuge
Cardak uzdaha i sapata
O kojima se ne pise...
By ...gorki... & Suzy M.

понедељак, 13. децембар 2021.


 Goran Gorki


 POKLANJAM TI... - Goran Gorkki


Poklanjam ti svoju bol,
možda će tebe manje boleti...

poklanjam ti svoj osmeh,
možda će tebi lepše stajati...

poklanjam ti svoju sreću,
možda ćeš biti srećnija...

polanjam ti i svoje reči,
možda ćeš biti pametnija...

poklanjam ti i svoj život ,
možda ćeš umeti lepše sa njim...

poklanjam ti i svoje oči,
da ja , više ništa ne vidim...

петак, 12. новембар 2021.


 ISPRED NJENE KAPIJE

...gorki…

Okićeni muzikanti
i konji sa praporcima,
I najlepša kočija
koju videh u našim krajevima,
I svadbari najveći
u ovim selima...
Jutros su stajali
pred tvojim vrtatima...

Otvorene širom kapije
i luk od cveća nad njima,
I puno veselja
među razdraganom gomilom,
među tvojim svatovima...
Jutros su stajali
pred tvojim vratima...

A ja,
pod punom ratnom opremom,
i u onom zelenom odelu vojnom,
Jutros stigoh prvim vozom,
jutarnjim suncem okupan,
Onom našom stazom
od stanice vođenom,
U ovo naše selo
zaboravljeno...

Koračah žurno,
da te iznenadim, probudim,
Sva ona pisma
koja sam ti napisao,
da ti ih uručim,
Sa osmehom
i tutnjavom srca,
da te opet poljubim,
i svojim ženom,
da te učinim...

Al' jutros su stajali
pred tvojim vratima,
svi oni ljudi,
koji su mi se u lice smejali,
i vesela, bučna muzika,
znak,
da se danas udaješ,
Moja devo jedina...

Pognute glave,
razočaran sudbinom,
zgužvah onu maramicu
sa srcem,
i tvojim i mojim imenom,
koju si ti izvezla
pred moj polazak,
U rat prokleti,
koji nas rastavi...

Stigoh svojoj kući,
beskrajnim sokakom,
usput obilazeći birtije,
A mrak je polako padao,
I zatekoh majku
na pragu kako plače...
"Sine ona se danas udaje",
"Znam, majko, znam,
I ja noćas ponovo nestajem,
vraćam se u bitku,
od ljubavi sam nevoljen"...
"Nemoj, sine,nemoj,
ima ljubavi za sve"...
"Znam majko,
znam,
ali ja više srca nemam,
ostalo je ispred njene kapije"...

...gorki... 

  Bila je centar moje pažnje, deo moga sveta. LUTKA OD PORCELANA Gledao sam je, dugo... Tu čudnu zamišljenu lutku, sjajnu, Kao da je od porc...