четвртак, 13. мај 2021.


 GOVORILI SU MI...


Sretali smo se
po raznim prolazima života,
po uglovima ,
velikim trgovima mašte,
mimoilazili ,
slučajno ili namerno,
ali smo oči ,
jedno drugom zapamtili...

Duše smo čitali usput,
dok sam te sanjivo gledao,
dok si ti mene očima gutala,
a ja u sebi sliku stvarao,
onakvu, kako bi te želeo...

Pratio sam ja tebe ,
pratila si ti mene,
mirisao ti kosu,
onako kako sam ti blizu prišao,
ti mene, slučajno prstom dodirnula,
ja tebi senku zgazio...

Govorili su mi,
da si vetar,
neuhvatljiva,
da si anđeo ljubavi,
samo ti krila falila,
a ja ih nisam slušao,
samo ti senku pratio...

I ostao u njoj...

...gorki... 

Нема коментара:

Постави коментар

  Bila je centar moje pažnje, deo moga sveta. LUTKA OD PORCELANA Gledao sam je, dugo... Tu čudnu zamišljenu lutku, sjajnu, Kao da je od porc...