субота, 8. мај 2021.


 JER JA NE UMEM


Odlaziš...
a ponos mi ne dozvoljava,
vežem ruke iza leđa,
duplim čvorom od jauka,
grizem usne
da ti ne bi dozivale,
molile,
preklinjale,
da još malo ostaneš...

Zadržavam suze,
dok ti ne izađeš,
sa poslednjim vetrom,
neme istine...
Molim te mislima
da odustaneš,
preklinjem ljubavlju,
da posustaneš...

Ti prva,
jer ja ne umem,
ponos mi ne dozvoljava,
da kleknem pred tebe
I molim...

Mrzim ovo čudovište
u sebi,
Što ne ume
da ti kaže,
još jednom,
naglas...
Volim te...

...gorki...

Нема коментара:

Постави коментар

  Bila je centar moje pažnje, deo moga sveta. LUTKA OD PORCELANA Gledao sam je, dugo... Tu čudnu zamišljenu lutku, sjajnu, Kao da je od porc...