среда, 23. јун 2021.
KADA MI SAMOIME SPOMENEŠ
Ti nevero,
Ti nesrećo,
Kako li
samo to
gorko zvuči
sa tvojih usana,
Uvreda meni,
mojim imenom...
Kao kletva,
prokletih sudbina,
mamac,
u tvojim ustima,
Vabljenje
uplašene divljači
ka suvim pojilima,
Lažna nada,
da ta voda
nije zatrovana,
Da je pitka,
kao i pre
mnogo godina...
Ih...
ne izgovaraj,
Ta reč je
za tebe zabranjena,
zauvek izgubljena,
Izbrisana,
iz tvog prostog rečnika
sa hiljadu
njihovih imena,
Za tebe je to samo
isklesano ime,
na onoj
kamenoj ploči,
od izgubljenih sećanja,
Sa posvetom,
Tamo
gde je ljubav umrela...
Kad mi samo
ime spomeneš,
Ti nevero,
Ti nesrećo,
U zenicu me
iglom dirneš,
Ubodeš,
probodeš,
onom rečju
na koju sam
bio ponosan,
dok tebe
nisam upoznao.
Boli,
O kako boli,
moje ime,
dok ga ti izgovaraš,
ponovo prisvajaš,
Lepiš,
za svoje lažljivo nepce,
uzdahom
ga oteraš,
da me traži,
I ja da ga čujem,
kao vrisak
u ovim mojim
zagluvljenim ušima...
Uh...
zaboravi ga
već jednom,
Ne pripada tebi,
odavno,
Mrtvo je,
mrtvo,
za tebe...
...gorki...
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Bila je centar moje pažnje, deo moga sveta. LUTKA OD PORCELANA Gledao sam je, dugo... Tu čudnu zamišljenu lutku, sjajnu, Kao da je od porc...
-
PRAVIĆU SE Praviću se, Da ne postojim, Dok me skrivaš, Iza šarenih oblaka, Od pogleda drugih, Znatiželjnih ptica... Praviću se, Da sam kamen...
-
TU ŽIVIM JA I dozvolila si da se rodim u tvom snu, Među plavim oblacima u svom tom šarenilu, Kao cvet na jastuku poklon, tebi ostavljen, d...
-
..gorki... Traže se reči, koje sam tebi namenio, Tebi posvetio, koje sam zapisivao, gde god sam stigao, Al' koje sam izgubio, dok sam ...

Нема коментара:
Постави коментар