недеља, 16. мај 2021.
DUGUJEŠ MI...
Duguješ mi osmeh,
koji si sakrila u sebi,
I reči kada ćutiš,
i nemim pogledom
kada me odguruješ od sebe
dok se zavlačiš
u sopstvenu ljušturu...
Duguješ mi korake
onim našim putem,
Ruku u rucu,
dok se šetamo,
zvuk tvojih potpetica
i umilna šaputanja
našom stazom sećanja...
Duguješ mi razlog
ove samoće u dvoje,
i tvojih čestih suza,
Ništa ne pričaš,
ništa ne pitaš,
samo prazno
kroz mene gledaš...
Duguješ mi mnogo toga,
a evo prolazi još jedan dan,
Nem, ćutljiv i nerazgovetan,
sličan kao predhodni,
i kraj se ne nazire
tvojoj sopstvenoj odsutnosti...
Od svega,
od mene...
Duguješ mi,
a ima čime da platiš,
da vratiš...
Samo se probudi
iz toga mrtvila,
Jer i ja
nestajem sa tobom...
U tvom svetu ludila...
Duguješ mi...
Duguješ mi to...
...gorki...
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Bila je centar moje pažnje, deo moga sveta. LUTKA OD PORCELANA Gledao sam je, dugo... Tu čudnu zamišljenu lutku, sjajnu, Kao da je od porc...
-
PRAVIĆU SE Praviću se, Da ne postojim, Dok me skrivaš, Iza šarenih oblaka, Od pogleda drugih, Znatiželjnih ptica... Praviću se, Da sam kamen...
-
TU ŽIVIM JA I dozvolila si da se rodim u tvom snu, Među plavim oblacima u svom tom šarenilu, Kao cvet na jastuku poklon, tebi ostavljen, d...
-
..gorki... Traže se reči, koje sam tebi namenio, Tebi posvetio, koje sam zapisivao, gde god sam stigao, Al' koje sam izgubio, dok sam ...

Нема коментара:
Постави коментар