четвртак, 13. мај 2021.
I ukrotiću,ovu divlju kobilu,
zvanu sreća,
Poslednjeg mustanga,
sa ovih ogolelih pašnjaka,
Pripitomiću,
njenu zlu narav,
da brzo ode,
a retko se vraća...
Onu divnu divljinu,
uhvaćenu,
na rubu šume,
U mojoj zamci
za snove,
Odvojenu,
od jata zvezda,
Sinoć slučajno pala,
na moju njivu,
moju nerodnu zemlju...
I zauzdaću je,
dobrotom i smirenošću,
milovati nežnu grivu,
Prićati joj
najlepšu priču,
Al joj neću
sedlo i am stavljati,
Potkivati one
već potrošene kopite,
Biće slobodna da ide,
kud god,
i kada god poželi...
I nadati se,
da će ona biti
dobra,
prema meni...
Ta divlja,
još neukroćena...
Sreća...
...gorki.
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Bila je centar moje pažnje, deo moga sveta. LUTKA OD PORCELANA Gledao sam je, dugo... Tu čudnu zamišljenu lutku, sjajnu, Kao da je od porc...
-
PRAVIĆU SE Praviću se, Da ne postojim, Dok me skrivaš, Iza šarenih oblaka, Od pogleda drugih, Znatiželjnih ptica... Praviću se, Da sam kamen...
-
TU ŽIVIM JA I dozvolila si da se rodim u tvom snu, Među plavim oblacima u svom tom šarenilu, Kao cvet na jastuku poklon, tebi ostavljen, d...
-
..gorki... Traže se reči, koje sam tebi namenio, Tebi posvetio, koje sam zapisivao, gde god sam stigao, Al' koje sam izgubio, dok sam ...

Нема коментара:
Постави коментар