недеља, 16. мај 2021.
Ponoć,lagano otkucava
ova noć bez zvezda,
A noć je prostrana,
duga i hladna,
I nikako da se naviknem
na ovo sivilo,
Na hladne zidove
ovog zaboravljenog grada...
I mirisi prošlosti,
pomešani u ovoj
noćnoj izmaglici,
Među ovim čudnim
drvoredom sanjanih snova,
Ni ptice više ne lete,
ni ruke ne mogu da dohvate,
Mesec,
izbledeo od sećanja...
Slaba ulična svetlost,
i prazni trotoari,
ivičnjaci obojeni tugom,
I niko u susret da ti naiđe,
lagano da ti priđe
Počasti osmehom,
ugreje pogledom,
Dozove,
bilo kojim imenom...
A vetar se oholo
ušetao u moje misli,
U one još nespremne priče,
i nezavršena dela,
Cepa, kida i raznosi,
Nenapisane stranice,
jedne izgubljene knjige,
Odlutale,
ljubavne poezije...
...gorki...
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Bila je centar moje pažnje, deo moga sveta. LUTKA OD PORCELANA Gledao sam je, dugo... Tu čudnu zamišljenu lutku, sjajnu, Kao da je od porc...
-
PRAVIĆU SE Praviću se, Da ne postojim, Dok me skrivaš, Iza šarenih oblaka, Od pogleda drugih, Znatiželjnih ptica... Praviću se, Da sam kamen...
-
TU ŽIVIM JA I dozvolila si da se rodim u tvom snu, Među plavim oblacima u svom tom šarenilu, Kao cvet na jastuku poklon, tebi ostavljen, d...
-
..gorki... Traže se reči, koje sam tebi namenio, Tebi posvetio, koje sam zapisivao, gde god sam stigao, Al' koje sam izgubio, dok sam ...

Нема коментара:
Постави коментар