субота, 8. мај 2021.


 PREĆUTAO BIH TI OVU PESMU


Prećutao bih ti,
ovu pesmu,
i tu bujicu reči
zaustavio
na brani od usana,
Zadržao,
ovaj nemir misli,
u rastrganim grudima,
Pozvao bih se
na pravo,
da se branim tišinom,
Moje reči,
i nisu potrebne,
U očima,
mi piše sve...
I kada žmurim,
znaj da sakrivam,
svoje pesme...

Između,
redova trepavica,
po šarama
zelenih zenica,
ružnim rukopisom
je zapisano,
gomila mojih stihova,
U debeloj knjizi,
u kožnom povezu,
od skupljenih kapaka,
stanuju sve moje
nenapisane pesme,
Svi moji
nedozreli stihovi,
Sve ono što
nisam hteo
rukom da zapišem,
Ocrtalo se,
u prozorima
moga lika...

I kada žmurim,
znaj da ćutim,
Ispisujem,
u svojim očima,
neke nove pesme...
I kada žmurim,
znaj da ćutim,
O tebi pišem...

...gorki.. 

Нема коментара:

Постави коментар

  Bila je centar moje pažnje, deo moga sveta. LUTKA OD PORCELANA Gledao sam je, dugo... Tu čudnu zamišljenu lutku, sjajnu, Kao da je od porc...