Vidiš li,
kako se gasi čežnja,
kao odjek zalutali
u mojim nemirnim mislima,
Kako me sustižu sećanja,
izboranih godina,
na pragu još jednog
umornog detinjstva...
Kako skupljam ruke,
u prazne zagrljaje,
kako svojim suzama,
ne zalivam one neprocvetale,
a tvoje ruže ostale,
Kako u mojim očima,
nema više mesta za tebe,
Za sve one izgubljene snove,
za usne premalo ljubljene...
Vidiš li,
kako čovek odraste,
kada se odljubi,
I dečija maštanja,
neljubavlju uguše,
Kako srce zna da se zaledi,
I putevi ka mom svetu,
postanu neprohodni...
Vidiš li,
Kako se čežnja gasi,
Kad se prestaje
da voli...
...gorki...
Нема коментара:
Постави коментар