ČAROBNICA /…gorki…

U povoju bestidne zoru,
sa sinoćnjim
rumenilom na obrazima,
I šminkom od tuge,
žalosti u očima,
Gola,
ko od majke rođena,
samo ogrnuta tišinom,
Recitirala si
poznatog pjesnika,
u predvorju
jedne zaostale noći,
Među drvoredom
toliko sanjanih snova,
Otimala si rosu,
sa uspavane trave,
Plašila i crne gavrane
njegovom pjesmom...

Prizivala,
kao čarobnica,
obrednim ritualom,
to nisko raslinje,
da se još više povija,
Nebo da izgubi,
te sramne boje,
Crvenu noć,
nisi dala jutru
da nađe,
Lagano si je
Prisvojila,
zadržala u svojim očima,
samo za sebe...

Nisi je dala drugima,
Ljubav,
Stihove,
Noć,
Gurala si,
u ponore,
zakržljale godine,
U ime sudbine,
prokletog inata,
Nisi dala sebe,
Ponos,
jedne usamljene dame,
Da robuje voljenima...

...gorki...