четвртак, 27. мај 2021.


  Pronađoh sebe,

Među zgužvanim oblacima,
Na toj nekoj visini,
Ovog neravnopravno
Raspoređenog neba,
U razdeljku od tvojih misli,
U toj malenoj kapljici
Što ti niz obraz klizi,
Što ti tugu mami...

Pronađoh tebe,
U tom tvom beskonačnom,
Vrtoglavom prostoru,
Oivičena sudbinom,
Bez volje,
Bez srama da plačeš,
U toj lokvi od suza,
Šmrcavu,rumenih obraza...

Pronađosmo,
Nešto zajedničko,
Nešto naše,
Bol i žalost,
Tugu i suze,
I spojismo se u jedno,
Nedadosmo da nam drugi
I to uzme...

To je naše,
Samo tvoje i moje,
Naša mala plakanja,
Zajednička jaukanja,
Izgriženih usana,
Bol pretočena u priču,
U priči bez kraja...

Pronadjosmo,
Naša šaputanja ,
Suzama...

...gorki

Нема коментара:

Постави коментар

  Bila je centar moje pažnje, deo moga sveta. LUTKA OD PORCELANA Gledao sam je, dugo... Tu čudnu zamišljenu lutku, sjajnu, Kao da je od porc...